Kameni spavač

Sveukupna pjesnička traganja Maka Dizdara stiču se u martirijskim naporima pjesničke svijesti da u sveopćem besmislu svijeta i okrutnosti životnog kruga iznova pronađe apsolutni pjesnički ideal kojim bi se osmislili i razriješili paradoksi i iskušenja postojanja u svijetu lišenom metafizičke utjehe. Do te umirujuće vizije spasa, makar se ona ukazala utopijskom, pjesnik će doći u svojoj najznačajnijoj pjesničkoj zbirci Kameni spavač, koja predstavlja sintezu njegovog pjesničkog stvaranja.

Umjesto agonalnih zanosa i dobošarskih ritmova patriotske ekstaze naše dugotrajne epsko-viteške heroike, Dizdareva poetska vizija prošlosti sva se prelila u stihove humanističkog spokoja ljudske uspravnosti pred zlom i duboke plemenitosti katarktičkog nadrastanja patnje, poraza i bola istrajnošću čovjekovog sna o kosmičkoj utjehi i ništavnosti pobjednih peana pred velikim sudom Vremena.

U njegovom stvaralačkom uobličenju i viđenju prošlosti otud i nije mogla inspirativno djelovati naša narodna epika. Njegovi dijaci i kovači ne pjevaju slavne povjesnice o osveti, svijetlom oružju i silnim junacima, nego baladične ispovijesti o praštanju i ljubavi, dobroti i čistoti življenja. Zato povjesnicu Bosne ne ispisuju dvorski pisari veličanjem pobjedonosnih bitaka i slavnih pohoda: ona se otkriva u oživljenim glasovima mrtvih i sva se slila u bolu epitafske tragike “nevoljnih vojna” čija su grobišta rasuta vjekovnim pirovanjem zla.

dr Enes Duraković