W

U svom najnovijem romanu Igor Štiks u prepoznatljivo veštim i na mnoge načine nesvakidašnje oblikovanim pripovedanjem čitaoce uvodi u pažljivo složen i sadržajan svet priče, zavodljiv i pametan, neobičan koliko i moguć.

Varljivi identiteti koji se utrkuju sa junacima, Vladimirom i Valterom, te Evropa, kapitalistička i (post)socijalistočka, ulivaju se u neočekivano i pamtljivo čitanje napetosti, intrigantnosti, igara moći ali i moći same. Jedinstvena koliko i razigrana, sarajevska i dalmatinska koliko i pariska i rimska i berlinska, radikalna koliko i svakidašnja, W - priča zavodi svojim odnosom jednostavnosti i kompleksnosti.

Sve i da čitaoci sa svakim pravom veruju da su ovladali znanjima i tumačenjima spram velikih pitanja društva, identiteta, ljubavi i istorije ideja, koje su tako često davale rezultate nepredvidljive poput barem nekoliko preokreta na putu ove romaneskne pustolovine, roman W će se ispostaviti kao intimnija, složenija i zavodljivija priča o onome što, između slobode i jednakosti, na sve načine – jesmo ili barem mislimo da znamo o sebi i svetu u kojem živimo.

Magično Štiksovo žongliranje žanrovima dovelo je do toga da se “W” doživljava i kao moćan politički triler, nabijen erotikom, špijunažom, intrigama i zavjerama. Usijana spektakularna scena današnjeg globalnog sela ovdje se rasprostire poput uzburkanog epa. Pitanja života i smrti eksplodiraju u ekstazama blještavog adrenalina. Dekadencija nailazi u valovima i opsjenarski zastire gadna praskozorja bijede suvremenog svijeta.

Davor Špišić, Telegram

Kroz ovu zanimljivu i duboko ljudsku priču Štiks donosi povijest europske (pa i svjetske) ljevice od studentske 1968. sve do ubilačkih akcija “olovnih godina” u kojima se ekstremni ljevičare bore bombama, atentatima, otmicama. Romanom defiliraju brojne povijesne osobe (uključujući i Tita), ali Štiks je iznova stvorio osobnu priču koja se ne zaboravlja i kojoj treba poželjeti da postane TV serija.

Bojana Radović, Večernji list

W je Don Kihot našeg doba. Protivnik je savremena kapitalistička civilizacija. W postavlja zamke, nagazne mine o koje se protivnik razbija. Međutim, kao u bajci, junak odsječe aždaji glavu, a izniknu tri nove. Zapitamo se da li borba ima smisla ako je aždajinih glava sve više? Ima. Jer se jasnije vidi da je protivnik čudovište.

Boris Liješević